instant madness

subota, 09.05.2009.

Pretpostavka je majka svih zajeba

kako to biva, naslov kaže, Muškarčina Ljubavnik jest bio to, ali From The Dark Side. Svjetla tu nije bilo niti u tragovima. to je on svijetlio reflektorom meni u oči i - oslijepio me, srećom, samo privremeno.

sotona je time konačno obišla i moj krevet. uzeo mi je sve. čim sam ostala bez posla, izbacio me iz ložnice. nije radio ni dana cijelo to vrijeme. ono malo što jest, potrošio je na sebe. meni kurac. doslovno. i ostavio prah i pepeo.

danas - feniks u mojim genima rodio me ponovno
ali mu je trebalo mnogo i bilo je teško

danas - novi Muškarac oblijeće moje tijelo, srce i dušu
danas - opečena, bojim se, ne dam.... ali.... srce željno Ljubavi popušta pred naletima njegove gromoglasne, javne Ljubavi
ON ne popušta. pred svima kaže: VOLIM TE!
pred očima Sudaca zahtijeva: POLJUBI ME!
nasred grada po najvećem suncu širi svoje ruke: DOĐI DA TE ZAGRLIM!

ON - je oženjen
pred klijentima kaže: OVO JE MOJA ŽENA! IMAMO TROJE DJECE!

a naša supruga nas traži po gradu i nalazi zagrljene, ON je šalje kući i kaže: JA ĆU S NJOM. IDEMO KUĆI LEĆI. NEĆU VIŠE K TEBI DOLAZITI. I ŠTO GOD DA TI SUTRA KAŽEM, LAGAT ĆU - JER JE VOLIM!

i što da moje Ludilo sad uradi? kako da izmaknem potpunoj suprotnosti svega što sam doživjela tijekom cijelog svog ludog i blesavog života? kako pobjeći heroju ulice kad viče po gradu PUCAJTE U PRSA! MILOST NE TRAŽIM, NITI BIH JE DAO!

AKO NETKO ZNA RJEŠENJE, NEKA MI GA DA. ŠTO PRIJE, TO BOLJE!

jer, bojim se, sve ga više volim, sve ga više želim i postajem - jednako luda kao i on. ako je to uopće moguće u ikojem postojećem svemiru.

zaista, kažem vam, ovakav SF Ljubavni doživljaj viđa se jednom u sto godina. a ja ću živjeti sigurno možda 50-tak, jedva....
kako ne pogledati taj film, kako ne zavoljeti režisera i glavnog glumca, ako vam nudi glavnu žensku ulogu.
danas u Vašem gradu, a sutra tko zna gdje, specijalna pretpremijera novog filmskog spektakla "Skandal"! žanr: romantična SF obiteljska komediodrama s neizvjesnim završetkom. napeto do samog kraja! kritika kaže: skandalozno! neponovljivo! dojmljivo! krvavo i erotizirano!

morala sam ovo podijeliti sa svima vama....

jer spektakl možda postane - DEBAKL

pa se žanr prometne u FILM KATASTROFE, cenzuriran od početka do kraja

jer građani koji nas gledaju su Suci i Porota u Sudnici, a apsolutno Svi do jednog, do sada, izjasnili su se PROTIV "NAS", a mi uporno već jaaaaaaaaako dugo gledamo nazočne u oči i činimo:

subota, 12.07.2008.

Krećem ispočetka, po tko zna koji put...

prosinac je, AD 2007.
napustila sam Nevjenčanog, što zbog njegove nesnosne obitelji, što zbog njegove nevoljkosti da utječe na ono što bi trebao biti naš brak.
svi mi se petljaju u život, krevet i Bebu. svekar me fizički napao, bliži rod njegov optužio za laži. bilo je tu i policije, ali, srećom i svjedoka moje kalvarije.
priča predosadna i prenaporna za pisanje.
ono, standard, jebiga.
žao mi je Nevjenčanog. sumnjam da će mu ijedna buduća to tolerirati.
neka ga Sudbina i Bog čuvaju, jer sam nije u stanju.

deset kila sam lakša, živaca i nemam. sada sam odista Instant Madness, svaki dan, cijeli dan.

ipak, nakon kiše sinulo je sunce. upoznala sam Muškarčinu Ljubavnika Svjetla. naizgled nespojiva kombinacija Božanskog djeteta u tijelu prekrasnog mitskog ratnika, a koji neprestano želi uživati samo u duhovnoj obnovi i obilju tantričkih doživljaja i čiste pornografije u vlastitom krevetu. nešto što još nikada nisam srela.

ali, pričekajmo, vidjet ćemo što kaže gdin. Vrijeme....

osim ako nije laž u pitanju, jer srela ga, recimo, jesam. u snovima! on izgleda, misli i ponaša se kao On, muškarac iz mojih najranijih maštarija i vizija o tome kako Savršeni, mr. right, treba izgledati, misliti i ponašati se.

ja mislim da sam od ovih svojih životnih tragedija konačno potpuno poludjela i počela halucinirati

tko zna što će mi donijeti novo sutra

ja želim samo Ljubav, istinsku, pravu, jedinu, Posljednju Ljubav, onu što traje do svršetka svijeta

utorak, 05.06.2007.

karnevalska noć u Parizu

Miris hrastovog poda prožimao je prostrani stan, unatoč mirisima sandalovine, cvijeća i začina kojima se okruživala u naprestanoj potrazi za novim čulnim iskustvima.
Grede su škriputale pod mekanim, mačjim koracima njenih bosih stopala. Gipko tijelo konačno se ukazalo na starinskom, pozlaćenim viticama ukrašenom ovalnom ogledalu u kutu pod krovnim gredama, na kraju ateliera. Fini sloj prašine na površini ogledala samo je još više naglasio eros u okretu njenih bedara kako bi pogledala svoja savršena leđa, luk napete ženstvenosti. Podigla je kosu s tankog vrata, pridržavajući je zaronivši oštrice blijedih noktiju u guste uvojke.

Uzdahnula je. Nehajno se nagnuvši dohvatila je grimizan baršunast plašt lovkinje s naslona stolca s lavljim nogama i podignula masku s tapeciranog sjedala. Pričvrstivši plašt srebrnim filigranskim brošem, stavila je snježnobijelu obrazinu i navukla kukuljicu iz koje su prolio vodopad neukrotive crvene kose. Bila je spremna. Tek tog trenutka do svijesti su joj kroz polutovorena balkonska vrata doprli buka i metež pariških ulica niz koje su se slijevali zvuci karnevala.
Smijeh, pjesma, trublje, prostački povici, uzdasi, krici i hihot, kakofonija mirisa, boja i zvukova. Postat će dio toga čim obuče brušene kožne čizmice na glatke, bose noge, luk i tobolac preko ramena i potrči ususret misteriji maskirane noći.

Masivna vrata zgrade zadržale su običnu nju unutra, a avantura ju je zgrabila za ramena i bacila u bujicu plesa, smijeha i omamljenosti, zakrivajući je poput skuta od poznatog i uobičajenog. Hodala je među Ciganima i Rimljanima, pticama i zvjerima, razgledajući podivljale parove naslonjene na stepenice i zidove Monmartrea. Okružile su je goleme perjanice vojnika čija su se napeta prsa vlažno ljeskala na crvenoj svjetlosti baklji od kojih se činilo da spojene krošnje drvoreda zahvaća paklenska buktinja i čiji je dim ispunjao zvjezdano nebo nad Seinom.
Bljesak u gomili! Užarene oči zmaja gledale su joj dušu. Prestravljana zastane, ukopana, a oči nestadoše. Udahnula je duboko i poletjela u zagrljaj razuzdane noći šarenila. Uhvaćena u sredinu kola venecijanskih maski comedie del arte, okretala se lijevo i desno, tražeći izlaz. Pobjegavši pored Kolumbininih skuta, ispravi se u smijehu i zamre. Za ruke ju je pridržalo stvorenje veliko poput boga samog, maslinasta put toliko kontrastna njenim bijelim zglavcima, obavijena crnom svilom koja je lepršala oko njih poput tame same. Zmaj užarenih zelenih očiju. Zmajska glava, zmajska ćud? Iznenada promisli: iskušajmo, zmajska dušo, tko je od nas maska? Pogleda ga drsko i pobježe među krda čudnovatih, mahnitih životinja. Gubila je dah, kukuljica joj je spala. Okrene se jednom. Ništa. Stane i nasmiješi se. Zmaj je tek maska. Pogleda u nebo, oćuti mirise tijela, dima, hrane, aromatičnih ulja i tkanina, netko joj ponudi absint, popije malo, spusti glavu da navuče kukuljicu - i ugleda ga - iza prozirnih šifonskih krila anđela, cerio se zmaj! Smaragdnozelena krijesta i biserni red zuba u bezobraznom smješku. Visinom je nadmašivao većinu, baš kao i ona sama. Snažnim rukama razgrtao je gomilu pred sobom, poput ratnog stroja, fiksirajući svoj pogled na nju, izazivajući je još više.
Igra je počela.

Glava joj je gorjela u bezglavom trku, i što se više osvrtala, divlji smijeh razdirao joj je prsa do granica izdržljivosti. Zraka je bilo sve manje. A zmaju nije uspijevala pobjeći, čak, činilo se, drži uvijek istu razdaljinu, pojavljujući se tek povremeno među maskama, kao da propitkuje: dokle si spremna otići, draga?
Znojna i obamrla od trka pobjegla je u sporednu uličicu, jedva spazivši ulaz među golim studentima likovne akademije koji su slikali po vlastitim tijelima, stvarajući umjetnička djela jedni na drugima, pušeći marokanski hašiš i smijući se vlastitim nespretnostima.
Plameni u starinskim svjetiljkama drhtali su baš kao i ona sama, naslonjena na hladan kameni zid kuće u prolazu. Bila je sama i hvatala je dah smijući se vlastitoj ludosti. Tobolac i luk iskliznuli su joj iz ruku na granitne ploče uličice. Zatresla je glavu oslanjajući se rukama o koljena, pokušavajući sa sebe stresti doživljeno ushićenje, mahnitost, požudu. Kakvo tijelo! pomislila je. Ali, to je bila samo šala. Povjetarac joj dodirne kosu na obrazu. Ispravi se točno ispred nečije adamove jabučice. Podigne pogled. To nije bio povjetarac. Zmaj je došao po svoje. Uzavreo i moćan, bog noći i vatre. Lovkinja, brza i skliska, ubojita i tiha kao strijela iz čeke. Dahtali su jedno u drugoga pokušavajući pročitati misao. Vršcima prstiju razmaknuo je njene uvojke, dodirivao labuđi vrat i čekao dovoljno dugo da se spoje u vatreni poljubac.
Vlastita joj je pomama upravo prasnula u utrobi. Gorjela je cijela, bradavice su stršale od dodira leđa s hladnoćom kamena. Znoj se slijevao niz uzavrela tijela, snažnim je pokretom podignuo njene noge oko svoga moćnog pasa.... Vrištanje se stopilo s bukom karnevala. Užitak je tresao njene razgolićene grudi i bedra zarobljena u čvrstom stisku ogromnih tamnih ruku. Zelenocrni muškarac napinjao se do granica prsnuća. Njihova divlja pohota nije se dala brzo utažiti, a njegovi mišići stezali su sve jače. Smijala se od zadovoljstva. Odgurnula ga je novodobivenom snagom na odbačene plašteve. Grimizno i crno. Zajahala ga je i eksplodirala vrlo brzo zabadajući mu nokte u razvijena prsa. Bol je probudila zmajevu snagu. Jednom rukom, brzim okretom, bio je iza nje, prstiju zamršenih među crvenilom kose, drugom među bedrima. Klečeći su grmjeli kroz zube, praiskonski, životinjski, stenjući i jaučući. Još, još.... njihove bezbožne urlike prekrio je prolom vatrometa, skoro kao da su neznane sile čekale baš taj trenutak da prikriju vriskove nepoznatih ljubavnika u karnevalskoj noći. Držao ju je čvrsto, kao da je poznaje cijeli svoj život, oboje mokri i šareni u eksplozijama svjetala iznad grada. Zakrilio ju je cijelu vlastitim tijelom. Dignuo je na rukama ustajući se i polako spustio na tle. Noge su im drhtale. Pokrio ju je svojim plaštem. Njezin je primio svom licu, moleći nebesa da s plašta nikad ne nestane njezin začinski, starinski miris. A njegove velike, sjajne oči pomno su je promatrale. Uzmakla je tajanstveno se smješeći, nadajući se da će je ljepota ove večeri hraniti još dugo, dugo.... Lovac i zmaj. Oni nisu bili samo maske. Bili su ono što jesu.
Makar samo nakratko.

subota, 26.05.2007.

priča o mornaru i njegovoj ljubavi

01:54
petak, 26.05.

stigoh kući kasno, zahvaljujući svojim bezbrižnim prijateljima. oni ljuti što sam ih izbacila kućama, ja ljuta što Nevjenčani i Beba već spavaju. jer sam popila par piva i udri brigu na veselje. može me bit sram....

sutra (danas) štikle, sakač i aktovka – radni sastanak u novoj staroj firmi
sad sam strateški partner
a zapravo, samo želim novi bike od 500 cm3

jesam zato na faks išla, da danas smrdim na fizikalu. već danima brusim i piturajen stolariju. nikad kraju. bolje da se javim na novi posao, a sad ću još malo čitat Rushdieja ili Simmonsa.

priča za laku noć

bila jednom jedna žena kojoj je more pričalo priče, stvarne i bajkovite. ipak, more je govorilo istine o ljudima i zato je žena uvijek živjela uz more. dalekim morima plovio je muškarac. svakoga dana skinula bi cipelu u tišini borovih grana i umočila svoja topla stopala u hladnu struju. nebo bi se mračilo, sunce titralo, valovi plesali i glas bi se začuo u pjesmi morske pjene. “ljepotice mora, danas je vrijeme! pozovi ljubav svoju jer on nije više na moru. njegovi koraci ostavljaju tragove na zemlji, njegova koža ne dodiruje više moju površinu.” reče more. ozarena, drhćući dozove glas srca svoga. i zaista. “tko je? tko je tamo?” pjevnim tonom pitao je u vjetar. 6 sekundi raja. on je tu. njegov glas, dvije riječi i žena se sretna nasmiješi suncu i ribama čekajući da prođe još jedna godina, kada će joj more šapnuti: “dozovi ljubav svoju, on je tu.”
no, sjedeći na obali toliko dugo, toliko sama, prekasno, samo par dana prekasno, doznala je da je ljubav njezina bila iza ugla, sjedio na stolcu u baru nedaleko morske obale. da je barem pošla kući, napustila more što ulijeva nadu, možda je sada mogla sjediti na žalu i njenu bi nogu dodirivala druga, mazeći plićak, a šaptaj bi bio stvarniji od sna: “tako te dugo sanjam, ljepotice moja. mišljah, zaboravila si ljubav svoju!”
i njezinoj tuzi nije bilo kraja.

vt

srijeda, 15.11.2006.

PISMA NIKAD POSLANA: otrgnutoj polovici duše II

ljeto 2006.

najljepši,

oprosti što pišem.
sjetim te se
češće nego što bih htjela
manje no što bih voljela
a ne bih smjela
nikada

još uvijek te viđam, u stvarima, događajima, čujem te u pjesmama i riječima što ih izgovaraju ljudi. danas, eto, habibi....
slagala sam malene čarape svoje prekrasne Bebe (ispala je mnogo ljepša nego što sam se uopće usudila nadati), mirisala Bebinu dekicu dok je spokojno snivala svoje odraslima nezamislive snove, smješila se od uha do uha i tad začujem: habibi.... najljepše sunčano popodne zakrilila je crna sjena nikad prežaljene prošlosti.
nisam odmah razaznala što si bio, stvarnost ili samo tlapnja izmučenog uma.
uskoro postaje jasno: stvarniji no što bih željela
gubim se, često. bježim u praznu prostoriju i peglam do iznemoglosti. to je jedino mjesto gdje me nitko ne uznemirava i gdje mogu prijateljevati sa svojim mislima, ljubiti svoje uspomene, plakati da nitko ne vidi. siktaji pare stapaju se s jecajima tvoreći nezemaljsku glazbu. onu sto je čuju samo duše anđela i demona.
i mislim
možda za me više nema posla na ovom svijetu
dokazala sam sve što sam htjela
da mogu voljeti ljubavlju čistom i neiskvarenom
i mrziti isto tako
da se znam radovati i najmanjim stvarima
a ne primjetiti ni najveće
da mogu uspjeti u svemu čega se primim, bolje od drugih
i najveću glupost
da mogu prebroditi sve strahove, riskirati do kraja
a bojati se sebe same
biti hrabra za sebe i druge
dok kukavicki bjezim od poraza, sebe, osjećaja
mogu uraditi sve i biti što god poželim
biti nitko i ne znati ništa
dokazala sam sve više nego jednom – nije samo puka sreća u pitanju
i dala sam svijetu novo biće....
što mi preostaje?
mrtve ljubavi
bolne zaljubljenosti
sjećanja koja nikome ne koriste

zaboravi.... noćne su tuge uvijek najteže
samo s tobom mogu ovako
posegnuti u dubine
i priznati
a ti zaboravi, kao da ništa nisam rekla
čista retorika

vt

srijeda, 01.11.2006.

PISMA NIKAD POSLANA: otrgnutoj polovici duše

ljeto 2005.

i druga godina prodje.... crtice na zidu moga uma....

djeca rastu, ljudi se žene i udaju, ljeto je stiglo, samo moja duša nije maknula ni koraka naprijed.

drži se tebe kao da ce se samo snagom moje volje nesto promijeniti, kao da je moguće postati čudotvorac iz čista mira, jebeni fatalizam.

do mene dolaze informacije, pravim se da ih ne primam. al vidis, odmah sjedam da ti pišem. boli me tvoja nevolja, al´ te ne žalim. drago mi je da te boli. kao da to smanjuje moju bol (malo sutra).
barem ces osjetiti kako je meni.

izdana. jednom
ti izdan - mnogo puta.
neka
nije mi žao. božanska pravda demonstrira svoju moć i lakše mi je podnijeti svijet oko mene kad vidim da nisam jedina koja nosi križ ljubavi, izdaje.
tako zla sreća dobiva vidljiv oblik. možda je mogu pobijediti. možda jos nije sve izgubljeno, možda ptice ipak ne umiru pjevajući, mozda duša moja može još biti slobodna, možda, možda.
gdje si zmajska dušo? gdje su pećine zagrijane tvojim plamenom, gdje su žute planine moga hodočašća?
rastem, jedini. polako, poput bora na vjetrometini litice dalekih pejzaža, ali korjenje mi je čvrsto. grane slomljene toliko puta. ipak orkan tvoje ljubavi ostavio je trajne ožiljke, kljaste grančice pod bujnom krošnjom - podsjetnik na bolnu izdaju.
onoga dana zamijenio si ljubav ovisnošću.
koštat će te to, ljubavi moja.
više no što možeš pretpostaviti.
vjeruj mi
znam

sjeti se dragi što si govorio tada
sjeti se kako te volim još i sada
sjeti se, sjeti
kako bole stare rane
sjeti se mili
što je bilo nekad, prije
ogorčenja nema, samo tuga vlada
pustoš na tvojim tragovima....

ly2m

utorak, 08.08.2006.

vijesti iz sunčanih predjela

jutros su hobotnice otpješačile iz mora, protestirajući protiv. neke od njih bile su i za, ali te su bile u manjini, prisiljene prikloniti se novim idejama.
sjedila sam na prozoru kuhinje i srkala ranojutarnji smlačeni nescaffe, promatrala uzbuđenu gomilu krakatih stvorenja kako na mojoj rivi prolaze demokratske procese kakve imaju sve zemlje u tranziciji, kad me jedna optužujući pogleda i upre pipak pravo u moje ogoljele tabane (nišanila sam ih očima preko vrha nožnih prstiju, škiljeći na jutarnjem suncu): ona je jedna od njih!!!
odmah sam znala: neki od mojih nesuđenih ručkova me prepoznao. zaista nije u redu napadati ostima ranije izjutra sve što se miče, mogla sam pričekati SUV (standardno uredovno vrijeme) kako je i red. jer, znate, i hobotnice podliježu SUV-u, samo što ljudi nisu svjesni ili ne mare za ičiji SUV, osim svog.
i tako. osvještena osmonoga bića štrajkaju. nose parole i prosvjeduju. a mi se ne usuđujemo. jer se uvijek nađe dovoljno štrajkolomaca.
....
mislim da mi fali
svašta pomalo
najviše sex
pa sam se nekidan počela nalijevati votkom već u 10 ujutro
zakasnila na after hour party (policijska rastjerotka odmah na početku)
ali moj frend DJ i ja nismo se dali smesti
on upalio svoj mixani cd u praznoj diskoteci
a ja naručila cugu
....
Nevjenčani je dotle prao moj auto i kad je došao po mene, nije mu baš sve bilo jasno
....
a kako će mu i biti
nakidan popodne htio me , kad se javi Beba iz svog krevetića
i tako sam izvisila
jebiga

život Majke je baš takav

subota, 05.08.2006.

ja, Majka ili blage veze nemam što radim

petak, 14.07.2006.
09:05

Beba je vani!
evo nas u Bazi, gotova je navrijeme, vjerovali ili ne. to je ujedno i jedan od razloga zašto nisam blogala tako dugo. bila sam internetless mjesec dana zbog selidbe, a potom sam morala razmišljati samo o tome jede li i spava Beba po pravilima i da li napreduje kako treba.

ne treba mi kraj ljeta da shvatim kako ova sezona smrdi na loše rezultate = ništa od moje dvokotačne zvijeri od 500-600 kubika. gostiju nema kao prije i morat ću mijenjati taktiku usred srpnja. a mogu zaboravit da neću radit na starom poslu, kao što bi to htio Nevjenčani. srećom sam dogovorila da me čeka još jedan posao, s boljim uvjetima, narafski. ipak sam sad Majka. nema više rada od do, prekovremenih plaćenih i neplaćenih, drugo-trećeg posla i sl. sad moram juriti u Bazu u 16h kao i svi i kuhati ručak i brinuti o Bebi......
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaarrrrrrrrrrghhhhhhhhhh

vrištim iz petnih žila
sad sam roditelj
a ne karijeristica
kako sam se dala nagovoriti na ovo
ja sam totalni kreten....

zato moja Beba nije kao druge
ima posebno ime i posebnu adresu
i jedinstvena je po mnogočemu
dala sam joj najbolji mogući početak, a sad što Bog da

vani pjevaju ptice, dan je sunčan, a ja se držim mračnih prostorija, blogam i tmurne misli vrtim iznad glave
već danima
razmišljam o Nevjenčanom, o Bebi, o sebi, o sivoj budućnosti
jesam li sve napravila kako treba i hoće li mi nedostajati moji stari Životi
ili samo opet pucam po šavovima
dok u meni kuha instant ludilo
iz toga ne može izaći ništa dobro. želja za bijegom jača je od mene. potreba da ležim na osunčanim plažama, da jurim po diskotekama, da radim do besvjesti i trošim novac na benzin i ludosti breči u meni, pulsira kao da je živa. potrebe imaju svoju volju i tendenciju da nas nagrizaju iznutra bez naročitog razloga i svakako bez razumne osnove

al tko je rekao da sam ja razumna
lagao je
....
već je dva popodne
majčinske i ine obaveze uzimaju danak
ali i daju – najljepši osmijeh na svijetu – samo za moje oči

divljaštvo u meni jenjava
brinem se previše
dobit ću čir na želucu
al što mogu kad nisam iz ove galaksije
pitam se što bi bilo kad bih jednostavno odšetala kroz vrata i pustila svemir da se brine sam o sebi, a ja da opet bezbrižno živim dalje, čekajući slučajne noćne susrete, živeći boemski život nepoznate žene u nepoznatom velegradu, sanjajući o velikoj ljubavi koju nikada neću naći, jer sudbina naprosto ne daje takvu ljubav, a ako je i dozvoli – naplati je više nego što možemo podnijeti
pitam se....
bi li mojoj Bebi i Nevjenčanom život bio ljepši bez nekog kao što sam ja
jer je tako ponekad naprosto bolje
budimo realni
nisam žena
čovjek
tek biće iz druge dimenzije
koje poznaje jezike, lupa po tipkovnici i traži nešto izgubljeno, a ne znam ni gdje ni kada sam izgubila Izgubljeno.
....
pozor!
traži se svjesnost jedne Majke, izgubljena davno, ne zna se točno gdje. moli se pošteni nalaznik da svjesnost ostavi u Uredu za izgubljene djelove ljudskosti gdje ga čeka adekvatna naknada za trud i poštenje.
....

nedjelja, 21.05.2006.

rambo amadeus after hour

nedjelja, 21.05.2006.
15:03

rambo amadeus

poštovana nacijo, znate li tko je rambo amadeus?
među nekim ljudima, kao što su moji poznanici-prijatelji, poznat je kao izrazito inteligentan čovjek, bogat imaginacijom koja mu omogućava da komentar stvarosti kojom je okružen pretoči u muziku i tekstove bogate duhom, humorom, ironijom, ukratko, da je učini laganom kao šlag na kavi ili da je zakamuflira u najsloženije oblike lirike, opet tako jednostavne da svaki iole pažljiv slušatelj može da razazna njen početni oblik usred groteske koju impulsi prenose od uha do organa poznatijeg kao mozak, naravno, pod pretpostavkom da dotičnom slušatelju organ ne služi samo kao spužva za podražaje koje zaprima u stvarnom vremenu.

odatle i moja potreba da se javim upravo pošto je dotični antonije pušić gostovao u emisiji nedjeljom u 2. nakon niza bića poznatih kao političari, konačno sam pogledala intervju koji vrijedi sat vremena sjedenja ispred te odvratne kutije zvane televizor.

gospodin rambo amadeus vrlo je inspirativna osoba i upravo on me potaknuo na nekoliko zaključaka, a najvažniji od njih je slijedeći: možete biti umjetnik, ali vjerojatnost da ćete stvoriti djelo vrijedno pažnje ili makar djelo kojim ćete biti zadovoljni vi sami vrlo je mala ako u vašoj bližoj ili daljoj okolini ne postoje stvari ili osobe koje potiču određene sinapse u vašem živčanom sustavu, a koje su nužne da bi se stvorio podražaj koji prethodi vašem stvaralačkom trenutku.

ukratko, ukoliko živite kao ja ovog trenutka, dakle bez intelektualnih podražaja, ovog posta sada naprosto – ne bi bilo!

dakle, svi u cede šopove i kupite si nešto od ramba amadeusa, moja preporuka: koncert u skoplju. to je odlično za jutarnje putovanje na posao, kada depresija uzima maha a život gubi smisao, pa da se barem svi odreda dobro nasmijemo....
ako ne vjerujete meni, vjerujte edi maajci, on se slaže sa mnom.

evo se i moja Beba slaže, osim što se buni odlučnim udarcima u desno rebro: majčice, stisnula si me, jebla te tipkovnica i sega mega drajv. ostavi bloganje mladim generacijama, a mene pusti da se razvijam u širini još neko vrijeme.

na što mu odgovaram: sine, j.... ti mater i ima da šutiš dok si u podstanarima.

shvatili biste moju muku kad biste znali da Beba nikad ne spava, ne da mi da jedem za stolom, a najdraže joj je radit tulum oko bubrega i mokraćnog mjehura uvečer kad odlazim na spavanje.

Nevjenčani je negdje u poslu pa sad mogu neometano škrabati
papir podnosi sve
imam strašnu potrebu da izrazim nezadovoljstvo postojećim stanjem u svojoj glavi
u neskladu sam sa sobom, što može dovesti do iznenadnih eksplozija ničim izazvane nervoze, a radi se jednostavno o nedostatku inteligentnih oblika života u staništu. ili barem bića sposobnih da kontempliraju o smislu života zajedno sa mnom.
u stvarnom vremenu
pokušat ću sa susjedovom mačkom

mislim da je nedavno doselila s omege 6, gdje je službeni jezik irtorijanski iako većinu stanovništva čine gazelijanski kolonijalisti. već 15 ipo svjetlosnih godina, odmah nakon okupacije planeta gralt (tadašnji gazelijanski saveznici)

mačka je jedan od najpopularnijih zemaljskih oblika u vanjskom svemiru, ali tko može više pratiti te modne trendove....

enivej, Beba postaje sve nezadovoljnija mojom sjedeljkom pred kompujterom, pa ću da se okanim ćorava posla
barem na neko vrijeme

inače, kolika je vjerojatnost da će slučajno danas svi ljudi koji su donijeli neki jednolitreni sok u ovu kuću, donijeti baš sok od jabuke (osvrnimo se pritom na reklamu: a nije bilo od jabuke?), a koji je, jednako slučajno, sok koji najviše mrzim?

tako da vas molim da mi pošaljete bilo koji drugi sok
jer sam žedna ko pas
i jedem kekse a ne bih smjela
i razmišljam o seksu
a Nevjenčani mi ne da
jer da sam pretrudna
????????!!!!!!!!!???????!!!!!!!!!!!!???????
idem popit sok u kafanu
i gledat mlade dečke
ako ih bude

si ju lejter
have a nice day

post litl tu lejt

da samo razjasnim ove datume.
tamo 17. i 18.02. sam počela, pa mi je blog pojeo tekst, pa se nije moglo na stranicu, pa sve nešto ovo i ono, pa mi je opet pojelo tekst, pa nervoza, slomila tipkovnicu....
kupila novu tipkovnicu
pa mi se nije dalo pisat (od razočarenja)

pa je na poslu bila gužva. pa sad više nije. jer sam konačno odlučila otići na taj porodiljni. tako danas odem u susjedni grad s Nevjenčanim, kupit kuhinju isl, i kao usput obiđem neke kupce i napravim narudžbe.
to vam, gospodo moja, znači bit ovisan o poslu
i to se, znate, može
lijepo mi je rekla Stara Vještica (moja mama od milja): ti se ne znaš odmarat!
pa, bila je u pravu
al joj to neću reći
jer ne volim kad je u pravu

svijam gnijezdo s Nevjenčanim. iako ja to više vidim kao Bazu. gdje se mogu doć otuširat i preobući. jer ako budem o tome razmišljala kao o kući, vrišteći ću pobjeći odatle. jer slobodnjaci kao ja nemaju kuće. svijet je moja kuća.

nadam se da Beba nije žensko. jer ću je jaaaaaako loše odgojit, a posve nenamjerno. a ako je muško pokvarit ću ga za sve žene. ne valja kako god okreneš. ipak, nije loše odmah biti svjestan da si loš roditelj. pa ću stvari prepustiti tati. i gledati iz prikrajka. i pametno – šutjeti

Baza se nalazi u dvorištu Roditelja Od Nevjenčanog. i cijela će biti feng shui. na što Nevjenčani i njegova Sestra krepavaju od smijačine. al me to ne brine. jer sam kao konj, sa onim smjerokaznicama sa strane očiju. kad je zapizdim ništa me ne može smest.možda vam pofotkam kad bude gotovo. a to će bit dok rodim, kaže Nevjenčani (čitaj: na sveto nigdarjevo he,he). on će to stići dotad. je, je, kako da nije.

pa se ne uzrujavam. meni je dosta da dišem ovaj krasni hrvatski zrak i da se Beba veseli. jedino mi se čini da Beba misli kako joj je tata mirko filipović. jer tako udara rukama, nogama i glavom. istovremeno. a šta će tek biti za koji mjesec. konačno će netko uspjeti ubiti Boga u meni. doslovce.

svi su odahnuli što sam konačno na porodiljnom. jer radim od 7 do 7-8-9 navečer. kao da nisam trudna, jer ne znam drugačije. razlog odlaska: troškovi firme veći od razlike u cijeni mjesečne prodaje – prijevod: firma posluje s gubitkom = smanjenje plaća ’ smanjenje iznosa tijekom porodiljnog = nema šanse gazda, ja ti idem doma dok sam još na maksimumu, pa si se riješio i moje plaće, što i tebi isto odgovara, budimo svjesni toga, aj bok, vidimo se neki drugi dan.
***
sranje.... nisam ni počela, a već je Nevjenčani upao i skužnijo šta radim: aaaaa, pisalo je nešto blog. aaaaaa, pišeš blog..... (smijačina) pisalo je nešto jebate (pa kud je baš to pročitao) napiši da je tvoj nesuđeni muž (nije svjesan kako je blizu otkrića) rekao da te najviše jebe kad te ne jebe.... opet smijačina....
***
i kao uvijek u mom životu, svi me uhvate na početku, bez obzira o kakvom se sranju radi. zato nikada ne lažem kada radim gluposti. jednostavno ih napravim i kažem: pa šta!



srijeda, ne znam koja (12.4.?)

iskreno nemam blage kad sam pisala ono gore, al nije ni bitno

umjesto da odmaram, dogovaram sastanke s direktorima isl da bih potakla sve nekretnine i pokretnine koja Nevjenčani posjeduje na temeljit sezonski rad i na taj način sebi zaradila novi motor/cipele/kolica za Bebu

čak i Baza dobiva neki konkretan izgled

samo se ja dvoumim/peteroumim oko imena za Bebu

znam što je al vam neću reći
jer nitko ne čita ovaj blog
i nema nijednog komentara

a ja čitam noama chomskog - međunarodni terorizam kakav zaista jest
koji pametan čovjek
iako sam provjeravala neke od činjenica iz knjige
fakat, čovjek ne laže

pročitajte i vi
dolje SAD
(amerikanci su genetski debilna nacija)
al to smo znali i ranije

petak, 17.03.2006.

ne znam što radim, ali ipak to činim

subota, 18.02.2006.

Nikada nisam čitala blog-ove, ne znam čemu to sve služi, ali sve volim probati. Možda netko riješi, kao usput, moje dileme i probleme. Kako da ne.
Molim vas, mogu li prestati ispravno pisati, to me umara. Hvala.
....
noć je (očito)
mirna i tiha, ali ne božićna (očito)
samo ovaj iza malo hrče
....
prije nego počnem mljeti, kao pravo žensko, da se predstavim. kad već komuniciramo (monologiziramo). po zanimanju sam nepopravljivi utopista, čeznem za putovanjem u nigdjezemsku, interzonu, pustopoljine vlastitog uma, a danju sam administrator/koordinator nečeg za bla bla geografska širinaidužina/slobodni umjetnik – vikendaš/ex novinar/sezonski ako-treba-i-kuharica-u-drugotrećoj-smjeni/turistički poduzetnik kod kuće/partijanerica/žena bez mane/lutka sa naslovne strane. volim (sve što vole mladi) sportove na benzin i okršaje u ringu, a opuštam se u prirodi extremnim sportovima. obožavam knjige i filmove, kompjuter i igrice. još samo nedostaju politika i dobrotvorni rad (recimo stop rasizmu/minama) pa da budem svijetli primjer svekolikoj hrvatskoj i inoj mladeži. my ass.

btw mrzim ljudsku glupost i neradnike i još štošta, pa stalno strepim da najviše nalikujem onom iz štrumpfova (“ja mrzim....”)

iza mene spava Nevjenčani Suprug, u meni spava moja Beba. i jedno čudovište. ime mu je Instant Madness.

i sve bi to bilo super samo da sam lobotomizirana ili bez srca. ali nisam. pa patim. kao sav normalan svijet.
ostavila sam momka kojeg volim jer se s njim nije dalo živjeti: nestabilan i nepouzdan, sklon bježanju u nepoznatim pravcima na duže vrijeme, a potom upadanju u vašu sobu i zavlačenje u postelju kao da je to nešto što se samo po sebi podrazumijeva; uz pitanje “jel mogu dobit večeru”, samo što to nije bilo pitanje nego konstatacija. uz onaj neizostavni blago teleće lesi-se-vratio pogled. za vrijeme posljednje takve eskapade uzela sam stvari (čitaj: apaurine) u svoje ruke i radila do nesvjesti. zatim sam došla k sebi i napravila si Bebu (jer mi je tako došlo) i na jedvite jade pristala stanovati s onim s kojim se to može.
za inat svima
a naročito sebi
kako nisam sposobna lagati dobrim ljudima, Nevjenčani sve zna i ne mari. dobio je što je htio. skoro sto posto.
za razliku od mene. niti pedest posto. eto to sam ja. diplomirani nezadovoljnik. ne znam što hoću, niti što radim, a ipak to činim....
nepodnošljiva lakoća življenja.

instant ludilo. svatko u sebi nosi esenciju nečeg. kod mene je to ludilo. u dodiru s pravim medijem svako toliko se zapjenim, poludim, kao cedevita kad doliješ vodu. hirošima plus nagasaki nasred mojih grudi. pitam se da li je što ostalo nakon toliko eksplozija.

čini se da jest. kad mogu toliko srat. oprostite na izrazu. moram. potreba mi je.

mislim da su mi naškodile sve one knjige što sam ih pročitala u životu. najviše su mi naškodile kad sam ih jednoć (jednu noć) odlučila naložit na roštilj i nadimit njima kobase (i sebe). al su mi teško pale na želudac. kobase mislim. a ja sam pala na tešku glavu od teškog alkohola kojim sam odlučila isprat iste te kobase. eto što biva kad čovjek donosi odluke. i puno čita. i pije.
pa ja neću više nikad ništa odlučivat. vraćam se svojim starim, dobrim Možda&Ako

i u svemu su bile sporne jedino – kobase.... jer kobase nisu bile moje
nije to nikakva aluzija, već istina
sporim se oko njih sa starcima. oni tvrde da sam ih ja nadimljena maznula, ja pak tvrdim da nisam. bila nadimljena. i da nisam maznula kobase. nego da je pas(ica)
šta je uglavnom istina, jer nisam znala da dijete starcima uopće može nešto maznut, pogotovo ako je taj banalni obrok podijelilo s kućnim ljubimcem. kako ih nije sram ići okolo i optuživat nedužnu djecu?

jebate koliko je sati. vrijeme da gibam u krpe.
jer ovaj iza hrče. a ja ću hrkat ujutro miloj majci kad on popizzz šta još spavam a treba ovo i ono po kući. a meni se živo jeeeeeee šta će ko reći
jer radim dok ne crknem cijeli jebeni tjedan
(vršim pritisak na vlastito ja)
jer sam uzorita majka
supruga i domaćica
vrhunski komercijalista
talentiran umjetnik
sportašica k tome
partijanerica dabome
žena sumnjive prošlosti
upitnog morala
i teškog karaktera
za inat svima
a naročito sebi

gradacija je sve u životu. blogom dajem na uvid kako gradiram stvari i sebe. a sad bih se najradije opila. s nečim s puno gradi.
jer gradacija je najvažnija

vrijeme je da se krene
dosta je bilo....
za danas

<	svibanj, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv